Pod naslovom “Situacija u Rijeci je tragična jer ljudi već godinama samo gledaju kako iz nje otići i ako se tako nastavi, za 50 godina više nas neće biti”, tjednik Nacional objavio je veliki intervju koji sam dao novinarki Zrinki Vrabec Mojzeš.
Donosim vam nekoliko naglasaka iz intervjua za tjednik Nacional koji je dostupan na poveznici.
Na pitanje kako bih se politički definirao s obzirom na to da nisam član nijedne stranke, odgovorio sam:
“Definirao bih se kao građanska opcija, ona koja danas zapravo ne postoji. Razgovarajući s građanima došao sam do zaključka da je većina sita politike i ne vidi se ni u jednoj od političkih stranaka. Rekao bih da pripadam u široki centar s prihvaćanjem svih dobrih inicijativa. Kao liječnik cijeloga života radim s ljudima najrazličitijih svjetonazora i ponašam se prema svima jednako. Ključ svjetonazora je da cijenite prave vrijednosti i ljude koji znaju, a onda da to njihovo znanje koristite za zajedničko stvaranje jednog pravednijeg društva. Kao ravnatelj KBC-a preživio sam tri vlade, četiri ministra i četiri predsjednika upravnog vijeća i sa svima sam dobro surađivao. Mislim da je posao gradonačelnika prije svega operativan posao u kojem će mi činjenica da nisam član nijedne stranke zapravo koristiti.”
Pokretanje izgradnje bolnice
Novinarku je zanimala i situacija oko toga da nisam dobio novi mandat na čelu KBC-a Rijeka:
“Moram biti pošten i reći da je meni tada istekao mandat. Naravno da sam ja očekivao, kao i moji kolege, pa i šira javnost, da ću biti ponovo izabran. No vladajuća stranka donijela je odluku kakvu je donijela, ja sam je prihvatio i odlučio ići naprijed. Ono što sam napravio ostaje iza mene i to mi nitko ne može oduzeti. Bolnica se gradi, to nitko ne može zaustaviti. Iako se godinama govorilo da Rijeci treba nova bolnica, tek mi smo to konačno uspjeli pokrenuti – naravno, ne samo ja, već širi tim ljudi koji je u tome sudjelovao. Uspjelo je zahvaljujući našoj sinergiji, ali i dobroj komunikaciji s vladama Republike Hrvatske. Proces je krenuo u vrijeme ministra Varge i vlade Zorana Milanovića, nastavili smo suradnju s vladom Tihomira Oreškovića i ministrom Nakićem, a posljednje četiri godine s vladom premijera Andreja Plenkovića. Pokretanje izgradnje bolnice iziskivalo je i usku suradnju s Europskom investicijskom bankom, HBOR-om, kao i Ministarstvom zdravstva. Pokazalo se da je taj model bolnice koji objedinjuje bolnicu za majku i dijete zapravo moderan koncept koji je prihvatljiv Europi. Na temelju toga Europska investicijska banka osigurala je dodatna sredstva za sljedeću fazu projektiranja bolnice, što će dovesti do toga da se čitav bolnički kompleks objedini. Bolnica za majku i dijete trebala bi biti završena do travnja sljedeće godine. Na dan kada sam predao bolnicu svom nasljedniku, mi smo bili u skladu s ugovorenim financijskim i terminskim planovima.”
Za EPK nije kriva samo pandemija
Pojasnio sam za tjednik Nacional da je bolnica grad u malom.
“Dapače, čini mi se da je u jednom segmentu čak i složeniji sustav. Naime, tamo na dnevnoj bazi imate krizne situacije na koje morate brzo reagirati i donositi odluke. To je možda i jedan od razloga zbog kojih se liječnici odlučuju ući u politiku, jer su cijeli život u situaciji da moraju donositi odluke koje su izuzetno odgovorne. Čak i puno ozbiljnije od odluka u politici, jer vi odgovarate za ljudski život. Vaša odluka može imati fatalan utjecaj na ishod liječenja, pa i života.”
Razgovarali smo i o EPK. Na pitanje je li samo pandemija covida-19 kriva što se gotovo ništa od planiranog nije ostvarilo u programskom smislu, odgovorio sam da je otvaranje doista bilo spektakularno, ali ostaje činjenica da objekti koji su trebali biti dovršeni u tom trenutku to nisu bili.
“Ako ste prošle godine došli u Rijeku, ni po čemu niste mogli osjetiti da je to Europska prijestolnica kulture u kojoj sve vrvi od kulturnih događaja. Nije kriva samo pandemija što je to tako završilo, mislim da je problem bio i u lošem planiranju. Doduše, Rijeka je dobila određene kulturne prostore, poput Muzeja grada Rijeke u obnovljenoj palači Šećerane koji je otvoren krajem 2020., no postavlja se pitanje do koje su mjere prekoračeni rokovi i što se sve moglo napraviti s tim novcem koji je došao iz EU-a. Grad je krenuo u izgradnju kulturnog kvarta u području bivše tvornice Benčić, petstotinjak metara od centra grada. Nažalost, ulica koja ga povezuje s centrom je ulica praznih izloga, sivila i uništenih fasada. Smatram da je propuštena prilika da se taj centar uredi, proširi i da se stvori nova infrastruktura za muzejske prostore. Ostaje i pitanje nedovoljne promocije Rijeke kao prijestolnice kulture u susjednim zemljama i Europi.”